Individualna play terapija – Igra Svijet

Igra u dječjoj psihoterapiji Primjena igre u dječjoj psihoterapiji proizašla je iz poznate pojave da se verbalno izražavanje djece vezano za apstraktno mišljenje razvija relativno kasno – oko šeste godine života. Kako se emocije kod djece pojmovnim putem teško mijenjaju, to čini djecu teško pristupačnom metodama verbalne psihoterapije. Često  emocionalni doživljaji, odnosi sa odraslima kao i pozicija djeteta u životnom okruženju nadmašuju dječje mogućnosti.  Stvari i događaji životnog okruženja za djecu su nepojmljivo složeni i nedovoljno razumljivi. Ove  teškoće  rješava drevno iskustvo da djeca pomoću igre prikazuju svoje teškoće i  izražavaju sve ono čime su zaokupljeni. Umanjeni predmeti, minimizirana imitacija stvarnosti – igračke – čine svijet manje opasnim, pitomijim. Igračke i igre koje se često ponavljaju omogućuju djetetu upoznavanje sa svijetom., učenje, razvoj ličnosti. Igra “Svijet” Igra “Svijet” osmišljena je od strane Margaret Lowenfeld a u ovom obliku  postavila ju je Polcz Alaine.  To je individualni oblik rada s djecom u kojem se koriste namjenski osmišljene terapijske igračke. Set igračaka sadrži figure (njih oko 300) koje predstavljaju „svijet u malom“, odnosno sadrži  male figure ljudi, životinja, biljaka, građevina, prijevoznih sredstava, namještaja i ostalih predmeta iz svakodnevnog života. Dijete u igri odabire figure, slaže ih na ograničeni prostor plave podloge u projicirani svijet kakvog doživljava i kako ga razumije baš u tom trenutku. Sam proces gradnje često rezultira emocionalnim rasterećenjem djeteta i olakšavanjem napetosti, a terapeutima pruža uvid u njegovo trenutno stanje i potrebe. Nastali svijet nakon slaganja istražujemo zajedno s djetetom i u njemu razvijamo igru. U toj igri dijete može animirati figure koje je odabralo i odigrati različite scenarije koji su odraz njegovih unutarnjih proživljavanja. Ono što je dijete promijenilo i prenijelo u igru, mi možemo vratiti u stvarnost promijenjeno, drugačije, kvalitetnije. Svakim idućim „svijetom“ dijete je sve bliže slici rješenja problema s kojima se suočava u realnom životu, što ga vodi promjenama i u svakodnevnom funkcioniranju i ponašanju. Iako neke figure mogu nositi  određeno simboličko značenje, najvažnija je djetetova interpretacija tijekom igre. Terapeuti prate dječju igru, postavljene svijetove  kvalitativno i kvantitativno analiziraju kako bi bolje upoznali dijete i pružili mu terapijsku podršku.. Na ovakvu terapijsku igru djeca reagiraju odlično, stvaraju svoje slike, prizore, svjetove i pri tome se rasterećuju, opuštaju, uče nove obrasce ponašanja i pritom se zabavljaju.