Individualna psihodrama<\/p>\n\n\n\n
R. T. Kr\u00fcger<\/p>\n\n\n\n
Metaperspektivna\nsimbolizacija kao scenska psihodramska aktivnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Rezime<\/strong><\/p>\n\n\n\n Do\u017eivljaji\ntokom psihodramskih susreta na specifi\u010dan i diferencijalan na\u010din aktiviraju\nljudsku kreativnost, poma\u017eu\u0107i u radu na konfliktima i u pronala\u017eenju novih\nrje\u0161enja. Ove odlike psihodrame se ostvaruju i u okviru individualnog tretmana\nkao i u okviru grupne psihoterapije. <\/p>\n\n\n\n Bitno je,\nme\u0111utim, da se u individualnom tretmanu napravi razlika izme\u0111u somato-psihi\u010dke\naktivnosti, koja se ostvaruje na psihodramskoj sceni ordinacije prihvatanjem i\nigranjem odre\u0111enih uloga i scenske aktivnosti tokom metaperspektivne\nsimbolizacije, koja se realizuje na radnom stolu pomo\u0107u kamen\u010di\u0107a i drvenih\nkocki, a jo\u0161 je va\u017enije imati u vidu razli\u010ditosti indikacija pri primeni ovih\nmetoda. <\/p>\n\n\n\n Metaperspektivna\nsimbolizacija kao terapijski rad ostvaren kamen\u010di\u0107ima i drvenim kockama\nnedovoljno je sistematizirana i prikazana u psihodramskoj literaturi. Namjera\nje autora detaljno opisati teorijske i prakti\u010dne aspekte ove metode sa\nnaro\u010ditim osvrtom na indikacije, na terapijske aspekte i na specifi\u010dnosti u\nradu na razrje\u0161enju konflikata. 1. Somato \u2013\npsihi\u010dka scenska aktivnost u psihoterapijskom prostoru<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svaka igra\nuloga koja se ostvaruje na psihoterapijskoj pozornici ordinacije je\nsomato-psihi\u010dka scenska aktivnost, bilo da je re\u010d o sceni usmerenoj na rad sa\nprotagonistom ili o raspletu u grupnoj igri (npr. u odigravanju bajke), ili\nkada se odvija terapijski rad pomo\u0107u praznih stolica tijekom individualne\npsihodrame. Tokom klasi\u010dne psihodrame usmjerene na protagonista, klijent radi\nna razrje\u0161enju svojih konflikata konkretiziraju\u0107i svoj unutra\u0161nji svijet\n(Holmes 1992), kreira doga\u0111aje na psihoterapijskom scenskom prostoru i prihvata\nrazli\u010dite uloge sa svim somato-psihi\u010dkim svojstvima (zamjenom uloga, \u010dak i vi\u0161e\nuloga). <\/p>\n\n\n\n Pacijent \ntijekom igre uloga paralelno sa svojim imaginativnim i misaonim procesima\nkreira analogne scenske interakcione procese, a prihvatanjem odre\u0111enih uloga iz\ntih situacija i njihov misaoni tijek i predod\u017ebe. U su\u0161tini, djelovanje\nprotagonista se bazira na tome da pri scenskom prikazu konflikata pacijent u\npojedinim ulogama svoj self i uloge razvija i diferencira u odnosu na\ncjelokupnu i cjelovitu situaciju. Psihodrama\nkao akcijska metoda otvara senzorne, misaone i akcijske memorijske sadr\u017eaje i\nputeve. Bitno je naglasiti ovu odliku psihodrame iz razloga \u0161to su pacijentu\nsamo onda dostupne sadr\u017eajne sheme i \u201eunutra\u0161nje slike\u201d pona\u0161anja, tek tada se\nostvaruje mogu\u0107nost za progresivnu promjenu prema po\u017eeljnim misaonim i\nosje\u0107ajnim oblicima pona\u0161anja ukoliko se udubi i u\u017eivi u emocionalne, misaone i\nakcijske odlike neprera\u0111enih konflikata. (H\u00fcther 2004, 17. o. k.) Obrasce\nrukovanja konfliktima usa\u0111ene u afektivnu, kognitivnu, i akcijsku memoriju\nmogu\u0107e je reprogramirati na progresivan na\u010din samo onda ako su aktualizirani u\nradnoj memoriji (Roth 2001, 146 kk.), samo su tada pristupa\u010dni terapijskoj\nintervenciji \u201esada i ovdje\u201d.<\/em> <\/p>\n\n\n\n Aktualizacija\ni uklju\u010denje konkretnog pona\u0161anja u terapijski proces \u010dini rad na konfliktima\nsveobuhvatnim i kompletnim, a neuralnu povezanost novih mogu\u0107nosti i rje\u0161enja\n\u0161irom i stabilnijom. Uz adekvatnu\nprimjenu somato-psihi\u010dka scenska aktivnost se opravdano koristi kao igra uloge\ni u te\u0161kim strukturalnim psihopatolo\u0161kim izmenama li\u010dnosti, a sa odre\u0111enom\nmodifikacijom i u psihoterapiji psihoza. Kod ovih pacijenata\nverbalno-kognitivni procesi mogu biti razdvojeni od senzorno- motorne sfere.\nIntegracija kognitivnih procesa sa senzorno-motornim do\u017eivljajima je jedino\nmogu\u0107a ako pored otvaranja kognitivne i emocionalne memorije dolazi i do\npotpunog otvaranja i aktivacije somato-senzorne memorije, \u0161to se ostvaruje\npomo\u0107u, u psihodrami primjenljivih, somato-senzornih aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n 2.\nMetaperspektivna simbolizacija kao scenska aktivnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tokom\nscenske aktivnosti koja se ostvaruje pomo\u0107u metaperspektivne simbolizacije\nprotagonista projektira i konkretizira svoj unutra\u0161nji svijet na povr\u0161inu\nradnog stola. Za razliku od somato- psihi\u010dkog scenske aktivnosti u\nmetaperspektivnoj simbolizaciji tjelesni do\u017eivljaji se ne aktiviraju kao u\nklasi\u010dnoj psihodramskoj sceni, preko prihva\u0107anja vlastitih uloga ili\nidentifikacijom sa stavom druge osobe zamjenom uloga. <\/p>\n\n\n\n Umjesto\ntoga, u okviru individualnog tretmana, na osnovu principa scenskog postavljanja\ni u suradnji sa direktorom\/terapeutom, kori\u0161tenjem kamen\u010di\u0107a i drvenih kocki,\npacijent sla\u017ee i stvara simboli\u010dnu sliku o svojim intrapsihi\u010dkim do\u017eivljajima i\nprocesu na povr\u0161ini radnog stola. (Pruckner 2004, 266.o. kk.). Ovaj proces\nmo\u017eemo konstatiratii sa \u017ealjenjem i kritizirati iz znanstvenih i eti\u010dkih\nrazloga (vidi Moreno \u2013 zaklju\u010dna razmatranja 1974, 444, o \u201ecosmic man\u201c \u2013u ).\nMe\u0111utim, tendencija koja proizlazi iz ovih ekolo\u0161kih razloga i pogleda na\nsvijet, nas psihodramati\u010dare ne smije navoditi da gubimo iz vida su\u0161tinske\npotencijale psihodrame: psihodrama od svih psihoterapijskih metoda najvi\u0161e\naktivira, podr\u017eava i osna\u017euje ljudsku kreativnost. Diferencijalnom primjenom\npsihodrami svojstvenih tehnika efikasno se osloba\u0111a od fiksacija nastalih\nprocesom potiskivanja, dovede\u0107i do osje\u0107aja slobode, razvoja kreativne misli i\npona\u0161anja. <\/p>\n\n\n\n Ovaj efekt\npsihodrame ne ovisi od grupnog setinga. Psihodrama je ba\u0161 iz ovih razloga\nefikasna i u individualnoj i u grupnoj terapiji. Tako, individualna psihodrama\nnije neka nu\u017ena podre\u0111ena podvrsta, manje vrijedna alternativa grupnog setinga\nprimenjena u \u201enedostatku suigra\u010da\u201c. Me\u0111u mogu\u0107nostima aktiviranje kreativnih\npotencijala je i naizmjeni\u010dan prijelaz sa somato-psihi\u010dkog rada na\nmetaperspektivan pristup i rad, i obrnuto, \u010dime psihodrama primjenjena u\nindividualnoj psihoterapiji postaje \u0161iroko primjenjiva terapijska metoda sa\ndalekose\u017enim kreativnim efektima. 2.1.\nPrakti\u010dna realizacija<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pacijent sa\nkamen\u010di\u0107ima i drvenim kockama razli\u010ditih dimenzija, boje i oblika vr\u0161i\nkonkretizaciju: 1. dijelova sopstvene li\u010dnosti, 2. svoje uloge ( \u0161ef,\navanturist itd.), 3. osje\u0107aja (osje\u0107aj krivnje, strahovi), 4. referentne osobe\ni 5. va\u017ene predmete i stvari (npr. krevet, pe\u0107inu). 6. <\/p>\n\n\n\n U\npsihodramskoj psihoterapiji usmerenoj na specifi\u010dna psihopatolo\u0161ka stanja,\npacijentove te\u0161ko\u0107e, kada se vremenski naizmjeni\u010dno koriste razli\u010diti kanali\nosje\u0107aja i pona\u0161anja, mogu\u0107e je konkretizirati i pribli\u017eiti konkretnom opa\u017eanju\ntako \u0161to pacijent sebe ne predstavlja samo sa jednim nego sa dva kamena. Kod\nmazohizma ( samodestruktivnog pona\u0161anja ) jedan kamen za \u201enaivno ja\u201c, drugi\nkamen za \u201emazohisti\u010dku li\u010dnost\u201c. Osobama koja pate od krize identiteta ili\nsocijalne konfuzije, a osje\u0107aju, razmi\u0161ljaju i pona\u0161aju se na kontroverzan\nna\u010din, pomo\u0107u dva kamena mo\u017eemo prikazati simboli\u010dnu sliku \u201edva identiteta u\njednoj du\u0161i\u201d (Kr\u00fcger 1994), bez potrebe da se konstruira cjelovita slika\nfunkcioniranja li\u010dnosti \u2013 kompleksan du\u0161evni a\u017e. Pomo\u0107u ove metode\npsihoterapijski rad se mo\u017ee fokusirati na funkcioniranje proturje\u010dnih i\nnaizmjeni\u010dno kori\u0161tenih kanala osje\u0107aja, mi\u0161ljenja i pona\u0161anja. Pacijentu ovaj\npristup mo\u017ee pru\u017eiti znatno olak\u0161anje, jer sa dva razli\u010dita kamena bar\nkognitivno mo\u017ee iznova se uvjeriti, da pored niza patnji i traumati\u010dnih\ndo\u017eivljaja, ipak ima i kompetentno Ja.<\/p>\n\n\n\n Veli\u010dina\nkamen\u010di\u0107a (npr. kamena osje\u0107aja krivnje) u ovom scenskom prikazu mo\u017ee\nsimbolizirati zna\u010daj i energetsku vrijednost elemenata du\u0161evnog pejza\u017ea\n.Vanjski izgled i forma (npr. glatka i \u0161iljasta) mo\u017ee uputiti na svojstvo\nkonfliktnog detalja (od nepopustljivog do onoga \u010dime se lako rukuje).\nPovr\u0161inska struktura i boja (npr. crna ili bijela, glatka, napuknuta, sa o\u0161trim\nrubovima) mo\u017ee predstavlja pozitivno iskustvo ili patnju u vezi sa ne\u010dim.\nOdnos drugih prema protagonistu, npr. solidarnost majke i sestre prema\npacijentu, mo\u017ee se prikazati u stvaranju podgrupa kamen\u010di\u0107a na stolu. Bliskost\nili udaljenost od Ja-kamena mo\u017ee poslu\u017eiti za procjenu emocionalnog odnosa\nprema ne\u010demu ili nekome npr. osje\u0107aj krivice ili potrebu za avanturizmom\n netko pro\u017eivljava vrlo bliskom, netko indiferentnom ili \u010dak vrlo dalekom\npotrebom. Vremenska perspektiva, razvoj i rasplet jedne teme ili konflikta\nmo\u017ee se konkretizirati tako \u0161to \u0107e se sa jednim kamenom simbolizirati i\nozna\u010diti sada\u0161njost, a sa drugim kamenom trenutak nastanka ili po\u010detak nekog\nkonflikta ili va\u017enog doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n Kod\naktivnosti tijekom metaperspektivne simbolizacije koje se ostvaruju kori\u0161tenjem\ni slaganjem prijenosnih predmeta treba obratiti pa\u017enju na tijek i emocionalnu\nobojenost pacijentove verbalizacije. Terapeut u radu sa pacijentom prate\u0107i\ncrvene niti vremenskih zbivanja u pro\u0161losti (ili budu\u0107nosti) mo\u017ee\n koristiti metodu sli\u010dnu dubingu, mo\u017ee da navede pacijenta verbalizirati\nsvoje namjere, misli ili osje\u0107aje vezana za razli\u010dite vremenske doga\u0111aje. Npr.\npri opisu pacijentovog \u017eivotnog puta kada pacijent priop\u0107uje: \u201eOprostio sam se\nte\u0161ka srca\u201c, a ovaj doga\u0111aj na sceni simbolizira sa pove\u0107im kamenom u obiku\nsrca, emocionalnu te\u017einu ovog doga\u0111aja terapeut mo\u017ee naglasiti sa kamen\u010di\u0107em koji\n\u0107e polo\u017eiti na \u201esrce\u201d kamen. Na pitanje \u201e kako ste se u u to vreme osje\u0107ali?\u201c,\npacijentov odgovor je: \u201e Bila sam tu\u017ena \u0161to sam morala izabrati ovaj put\u201d, pri\n\u010demu su se pojavile suze u pacijentovim o\u010dima i izrazila je iznena\u0111enje da i\ndan-danas \u201eovaj doga\u0111aj izaziva tako sna\u017ene emocije\u201d, a na sceni \u201esrce\u201d kamen\nzamjenjuje sa drugim kamenom koji simbolizira do\u017eivljenu tugu.<\/p>\n\n\n\n krivnje) u\novom scenskom prikazu mo\u017ee simbolizirati zna\u010daj i energetsku vrijednost\nelemenata du\u0161evnog pejza\u017ea. <\/p>\n\n\n\n Vanjski\nizgled i forma (npr. glatka i \u0161iljasta) mo\u017ee uputiti na svojstvo konfliktnog\ndetalja (od nepopustljivog do onoga \u010dime se lako rukuje). Povr\u0161inska struktura\ni boja (npr. crna ili bijela, glatka, napuknuta, sa o\u0161trim rubovima) mo\u017ee\n predstavlja pozitivno iskustvo ili patnju u vezi sa ne\u010dim. Odnos drugih\nprema protagonistu, npr. solidarnost majke i sestre prema pacijentu, mo\u017ee se\nprikazati u stvaranju podgrupa kamen\u010di\u0107a na stolu. Bliskost ili udaljenost od\nJa-kamena mo\u017ee poslu\u017eiti za procjenu emocionalnog odnosa prema ne\u010demu ili\nnekome npr. osje\u0107aj krivice ili potrebu za avanturizmom netko pro\u017eivljava\nvrlo bliskom, netko indiferentnom ili \u010dak vrlo dalekom potrebom. Vremenska\nperspektiva, razvoj i rasplet jedne teme ili konflikta mo\u017ee se\nkonkretizirati tako \u0161to \u0107e se sa jednim kamenom simbolizirati i ozna\u010diti\nsada\u0161njost, a sa drugim kamenom trenutak nastanka ili po\u010detak nekog konflikta\nili va\u017enog doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n Kod\naktivnosti tijekom metaperspektivne simbolizacije koje se ostvaruju kori\u0161tenjem\ni slaganjem prijenosnih predmeta treba obratiti pa\u017enju na tijek i emocionalnu\nobojenost pacijentove verbalizacije. Terapeut u radu sa pacijentom prate\u0107i\ncrvene niti vremenskih zbivanja u pro\u0161losti (ili budu\u0107nosti) mo\u017ee\n koristiti metodu sli\u010dnu dubingu, mo\u017ee da navede pacijenta verbalizirati\nsvoje namjere, misli ili osje\u0107aje vezana za razli\u010dite vremenske doga\u0111aje. Npr.\npri opisu pacijentovog \u017eivotnog puta kada pacijent priop\u0107uje: \u201eOprostio sam se\nte\u0161ka srca\u201c, a ovaj doga\u0111aj na sceni simbolizira sa pove\u0107im kamenom u obiku\nsrca, emocionalnu te\u017einu ovog doga\u0111aja terapeut mo\u017ee naglasiti sa kamen\u010di\u0107em\nkoji \u0107e polo\u017eiti na \u201esrce\u201d kamen. Na pitanje \u201e kako ste se u u to vreme\nosje\u0107ali?\u201c, pacijentov odgovor je: \u201e Bila sam tu\u017ena \u0161to sam morala izabrati\novaj put\u201d, pri \u010demu su se pojavile suze u pacijentovim o\u010dima i izrazila je\niznena\u0111enje da i dan-danas \u201eovaj doga\u0111aj izaziva tako sna\u017ene emocije\u201d, a na\nsceni \u201esrce\u201d kamen zamjenjuje sa drugim kamenom koji simbolizira do\u017eivljenu\ntugu.<\/p>\n\n\n\n 2.2. Uloga\nterapeuta kod postavljanja scene<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izbor\nkamen\u010di\u0107a i elemenata du\u0161evnog a\u017ea se ne interpretira (\u201eZa\u0161to si izabrao ba\u0161\novaj kamen, tako velik \u2026 mali \u2026 crni kamen ?) jer su\u0161tinsko zna\u010denje jednog\npolo\u017eenog kamena se otkriva tokom postavljanja du\u0161evnog pejza\u017ea u kontekstu\n\u010ditavog scenskog prikaza. Interpretacija bi inhibirala radost istra\u017eivanja i\nradost igre tijekom scenske ekspresije. Terapeut svoju pa\u017enju ne usmjerava\nprema pojedina\u010dnim simbolima nego na sistem povezanosti razli\u010ditih simbola.\nIzbor i tuma\u010denje pojedina\u010dnog prijenosnog predmeta lako bi blokirao cjelokupno\nopa\u017eanje i intuiciju i inhibirao bi unutra\u0161nji kreativni rad. Zna\u010denje\npojedinih elementa scenskog prikaza tijekom postavljanja i na kraju kreativnog\nraspleta otkrivaju se kao ne\u0161to \u0161to se podrazumijeva samo po sebi. Du\u0161evni a\u017e\npostavljen na radnom stolu predstavlja cjelovitu sliku sastavljenu od\npojedina\u010dnih polja konflikata i stvara konkretno mjesto u sistemu povezanosti i\npacijentu \u010dini jasno vidljivim mjesto i povezanost pojedinih konflikata u\nodnosu na cjelinu, u odnosu na kompletnu li\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n Kod\nstvaranja du\u0161evnog a\u017ea i kod metaperspektivnog scenskog prikaza terapeut sa\nintuicijom prati pacijentov stvarala\u010dki rad i \u010desto prihvata funkcionalnu ulogu\nprotagonista. Kod psihoterapije psihoti\u010dnih bolesnika terapeut mo\u017ee koristiti\nspomenutu metodu dubing \u2013 dijaloga (Kr\u00fcger 2001, 257. o. kk.), mo\u017ee\n instruirati pacijenta da potra\u017ei prijenosne predmete koji \u0107e poslu\u017eiti za\nkonkretizaciju intrapsihi\u010dkih doga\u0111aja na radnom stolu. Kod nepovjerljivih\npacijenata ili kod pacijenata koji se nalaze u te\u0161kom psihi\u010dkom stanju,\nterapeut mo\u017ee umesto pacijenta izvr\u0161iti izbor kamen\u010di\u0107a ili kocaka, \u010dak i\npostaviti njihov razmje\u0161taj na radnom stolu. Pacijentu to mo\u017ee \nprezentirati na empati\u010dan na\u010din: \u201eVolio bih vi\u0161e saznati\u2026 ne, prvo bih volio\nu\u010diniti to za sebe, meni je to potrebno! Ja se ne\u0107u mo\u0107i sna\u0107i.\u201d Ovo nije neki\ntrik, da bi nagovorio pacijenta na suradnju (mada se to ina\u010de \u010desto desi), nego\nrealno samoostvarenje terapeuta u ulozi dubla.<\/p>\n\n\n\n erapeut\nsamo ispunjava \u017eelju da razumije stvari. Naravno, ovakvo alternativno stvaranje\nscene \u2013 du\u0161evnog pejza\u017ea koji se formira na osnovu me\u0111usobne aktivnosti\nterapeuta i pacijenta, samo tada mo\u017ee postati produktivno i uspje\u0161no ako je\npacijentu\/protagonistu dozvoljeno verbalno ili neverbalno izraziti svoj stupanj\nsuglasnosti, a terapeut, ukoliko se pacijent ne sla\u017ee sa postavljenom scenom,\nprihva\u0107a mogu\u0107nost biti korigiran (!). U slu\u010daju potrebe, ukoliko pacijentu iz\nnekog razloga predstavlja te\u0161ko\u0107u slo\u017eiti konstrukciju i postaviti prenosne\npredmete, terapeut to mo\u017ee u\u010diniti umjesto njega. Su\u0161tina i cilj simbolizacije,\nrada sa prijenosnim predmetima je pro\u0161irenje komunikacije izme\u0111u terapeuta i\npacijenta sa drugim mogu\u0107nostima, sa primarnim funkcionalnim jezikom igre i\nslika , da bi se olak\u0161ala i produbila ina\u010de ote\u017eana komunikacija izme\u0111u\nterapeuta i pacijenta. Dopuna i pro\u0161irenje verbalnih sadr\u017eaja sa konkretnim,\nopipljivim vizualnim sadr\u017eajima pacijentu poma\u017eu da lak\u0161e pamtiti ona rje\u0161enja\ni povezanosti koje je sam izgradio.<\/p>\n\n\n\n 2.3. Rad na\nkonfliktima i na razrje\u0161enju konflikata<\/strong><\/p>\n\n\n\n U radu na\nkonfliktima, u metaperspektivnom scenskom prikazu kao i u somato-psihi\u010dkom\npristupu, koristimo uobi\u010dajene psihodramske tehnike, a rezultat kreiranja scene\nje du\u0161evni a\u017e. Zamjena uloga se ostvaruje na na\u010din da se pacijent vrhom\nka\u017eiprsta dodiruju\u0107i Ja-kamen obra\u0107a partneru u konfliktu koga predstavlja\ndrugi polo\u017eeni kamen. U svojoj \u201eulozi\u201c metodom \u201emonologa\u201d davanjem dodatnih\ninformacija upotpunjuje i gradi du\u0161u Ja-kamenu. <\/p>\n\n\n\n Terapeut\ntijekom ovih doga\u0111aja mo\u017ee pomo\u0107u verbalnog ili neverbalnog dubliranja podr\u017eati\npacijenta ili se uklju\u010diti u scenu tako \u0161to \u0107e pored pacijentovog kamen\u010di\u0107a\npolo\u017eiti svoj-terapeutov kamen\u010di\u0107, a u scenu se uklju\u010duje u svoje ime ili u\nulozi protagonistovog dubinga. U slu\u010daju adekvatne indikacije terapeut mo\u017ee\n uputiti pacijenta na zamjenu uloga sa partnerom u konfliktu da bi\npacijent iz ove nove uloge dao sebi povratnu informaciju, odgovor. Ova zamjena\nperspektive je uspje\u0161nija ukoliko pacijent pri zamjeni uloge promijeni i mjesto\npri radnom stolu i odgovor definira sa druge strane stola.<\/p>\n\n\n\n Za razliku\nod somato-psihi\u010dkog scenskog prikaza terapeut pri metaperspektivnom scenskom\nradu na kreativan na\u010din, pomo\u0107u dopunske vizualizacije, koriste\u0107i pacijentove\nsimbole i sa aktivnim ponavljanjem pacijantovog scenskog postavljanja mo\u017ee\npredo\u010diti pacijentu nesvjesne prepreke funkcionalne samoorganizacije. Nesvjesna\ndvojnost (rascjep kao obrambeni mehanizam) izme\u0111u razli\u010ditih ego stanja\nsimboli\u010dno se mo\u017ee predo\u010diti zamjenom uloga izme\u0111u npr. autenti\u010dne li\u010dnosti i\nli\u010dnosti pod utjecajem neke patolo\u0161ke ovisnosti. <\/p>\n\n\n\n Problem\nintrojekcije krivnje se mo\u017ee postaviti u obliku pitanja na na\u010din da terapeut\nkamen\u010di\u0107 koji simbolizira osje\u0107aj krivnje, a prvobitno je polo\u017een pored\nprotagonistovog ja-kamena, pomakne prema kamen\u010di\u0107u koji predstavlja drugu osobu\nu ovom konfliktu i postavlja pitanje: On Vas smatra krivim i da li se ovaj\nosje\u0107aj krivnje nalazi na dobrom mjestu?\u201d U slu\u010daju da je rije\u010d o kori\u0161tenju\nobrambenog mehanizma projekcije terapeut mo\u017ee simbolizirati ovaj specifi\u010dan vid\nodnosa u me\u0111uljudskom konfliktu tako \u0161to \u0107e kamen\u010di\u0107 \u201cosje\u0107aje bezvrjednosti\u201d\n(u svojstvu pogre\u0161ne pretpostavke) staviti izme\u0111u kamen\u010di\u010da koji simboliziraju\nsuprotstavljene osobe, izme\u0111u protagoniste i partnera u konfliktu i postaviti\npitanje: \u201cKome pripada ova pretpostavka? Vama ili Va\u0161em partneru? Ili obojici?\n\u201c<\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju\npotiskivanja, mehanizam aktivnog isklju\u010denja nekog konflikta ili osje\u0107aje\npostaje vidljivim ukoliko terapeut kamen\u010di\u0107 koji simbolizira potisnuti elemenat\nnekog konflikta stavlja ispod stola ili iza zavjese na prozorsku okapnicu.\nUkoliko protagonist prvo izvje\u0161tava o negativnim iskustvima u vezi sa\nalkoholizmom, a nakon toga po\u010dinje govoriti i razmi\u0161ljati kao osoba u stanju\npatolo\u0161ke ovisnosti \u0161tite\u0107i i opravdavaju\u0107i sebe na naivan na\u010din, da je njegovo\npona\u0161anje dio avanturizma u poku\u0161aju isprobavanja osje\u0107aja do\u017eivljenih u stanju\nizmijenjene svjesnosti nakon pijanstva, onda tijekom scenske aktivnosti\nmetaperspektivne simbolizacije za razliku od uobi\u010dajene verbalizacije i\nintelektualizacije ovog problema kada \u201cmudro, iskusno privatno ja\u201d vidno\ndominira na sceni, terapeut kamen\u010di\u0107 koji predstavlja patolo\u0161ku ovisnost\nstavlja ispod stola simboliziraju\u0107i postojanje mehanizma potiskivanja.<\/p>\n\n\n\n Sasvim je\nsvejedno nalazi li se kamen na stolu ili ispod stola, on postoji i za terapeuta\ni za pacijenta. Ovakva paradoksalna intevencija u principu poma\u017ee pacijentu da\npostane svjesniji postojanja problema. Nakon ovakve intervencije pacijent ne\u0107e\nmo\u0107i tako naivno isklju\u010diti svoje strahove i negativne do\u017eivljaje \/ iskustva i\nolako iznositi argumente za obranu patolo\u0161kog pona\u0161anja (npr. razmi\u0161ljaju\u0107i i\nosje\u0107aju\u0107i se kao avanturist). Pacijent postaje svjesniji svojih\nosje\u0107aja, sramote i krivnje i s tim \u010dinom raste vjerojatnost da do sada\npotisnuta osje\u0107anja postanu sastavni dio terapijske komunikacije. Ova\nterapijska intervencija \u010dini potiskivanje relativnim.<\/p>\n\n\n\n Manipulacija\ni igra s prijenosnim predmetima na radnom stolu pove\u0107avaju spremnost da\npacijent postane otvoreniji prema aktivnijem odnosu prema konfliktima.\nKreativno stvaranje-igra i metaperspektivan pogled na dinamiku vlastitog\nkonflikta pove\u0107avaju unutarnju presiju da pacijent u posljednjoj tre\u0107ini\nterapijskog sastanka postane aktivniji u radu na razrje\u0161enju konflikta. Vizualna\nslika du\u0161evnog krajolika konstruirana na sceni radnog stola vodi pacijenta\nprema prihva\u0107anju funkcionalne uloge ravnatelja, prema ulasku u vlastitu\n du\u0161u i prema eksperimentiranju da se ne\u0161to izmijeni u dinamici konflikta\npostavljenog na stolu: \u201cKako bi bilo najbolje? Kakav bi trebao biti daljnji\nrasplet konflikta? Kako se taj poku\u0161aj prika\u017ee s kamen\u010di\u0107ima i sa drvenim\nkockama. \u201c<\/p>\n\n\n\n Vjerojatno\n\u0107e protagonist isprobati neko alternativno rje\u0161enje i razmisliti o posljedicama\n(u interakciji s terapeutom preko kreativne manipulacije sa kamen\u010di\u0107ima i\ndrugim prijenosnim predmetima) ovog rje\u0161enja u odnosu na sustav me\u0111uljudskih\nodnosa u du\u0161evnom a\u017eu. Data rije\u010d i izre\u010deno u me\u0111uljudskim konfliktima se\nveoma te\u0161ko povla\u010de. U postavljenom du\u0161evnom a\u017eu pacijent bilo kada mo\u017ee\nodustati od bilo koje izmjene premje\u0161tanjem prijenosnih predmeta, u bilo kojem\ntrenutku mo\u017ee vratiti na prvobitnu konstrukciju. Alternativno rje\u0161enje je\nrje\u0161enje koje je ostvareno \u201csamo\u201d kao pretpostavka unutar fiktivne igre na\npovr\u0161ini radnog stola. U slu\u010daju potrebe terapeut u ulozi dubla umjesto\npacijenta koriste\u0107i simbole mo\u017ee postaviti i da isproba jedno novo rje\u0161enje, a\nu slu\u010daju pacijentovog jakog odbojnog stava ili izri\u010dite nefunkcionalnosti,\npoku\u0161aj mo\u017ee \u201cproglasi suludim\u201d. Ovi poku\u0161aji aktiviraju i pokre\u0107u pacijentovu\nkreativnost i kompetenciju u razrje\u0161enju konflikata.<\/p>\n\n\n\n 2.4.\nTerapijski odnos kontakt<\/strong><\/p>\n\n\n\n U\nposljednjoj tre\u0107ini psihoterapijskog susreta ukoliko je to potrebno, na temelju\npostavljene scene na stolu, terapeut mo\u017ee tuma\u010diti dinamiku nastanka nekog\nkonflikta unutar konteksta nekog specifi\u010dnog psihi\u010dkog poreme\u0107aja. Terapeut\nsvoju pozornost kao su-igra\u010d, kao su-stvaralac tijekom empatijskog pra\u0107enja\npacijenta, ne usmjerava na pojedina\u010dne simbole, nego na pacijentov put tijekom\nnastanka konflikta, a kao istra\u017eiva\u010d identificira pacijentove razloge za\nizgradnju specifi\u010danog na\u010dina samoregulacije. <\/p>\n\n\n\n Kako je ve\u0107\ngore opisano, u slu\u010daju rada sa identifikacijskim te\u0161ko\u0107ama terapeut mo\u017ee\nraditi na osvje\u0161\u0107ivanje pacijenta, da lak\u0161e prepozna i postane svjestan kako\nmijenja razli\u010dite kanale misaonih, emocionalnih procesa i pona\u0161anja preko\ndodatne konkretizacije pomo\u0107u dva Ja-kamena na radnom stolu. Me\u0111u terapeutovim\nmogu\u0107nostima je i zamjena kamena, npr.. u slu\u010daju da pacijent svoj\nperfekcionizam ili krivnju simbolizira s kamenom veli\u010dine i oblika \u0161ljive,\nterapeut to mo\u017ee zamijeniti sa dvadeset puta ve\u0107im kamenom ili ciglom pitaju\u0107i:\n\u201cDa li \u0107e ovako biti bolje ili je kamen prevelik?\u201d Ili primjerice kada pacijent\ngubi stav, osje\u0107aj da je on sam sebi vrlo va\u017ean u \u017eivotu, terapeut stavljanjem\ncrvenog poludragog kamena ispod stola odmah konkretizira ovo za pacijenta bitno\nosje\u0107anje s ciljem simbolizacije gubljenja zna\u010dajnog osje\u0107aja.<\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju da\npacijent sa svojim intenzivnim emocijama optere\u0107uje terapijski odnos, terapeut\nnastalu te\u0161ko\u0107u mo\u017ee ubla\u017eiti s konkretizacijom dinamike konflikta. Ako\nterapeut pri kraju scenskog postavljanja osje\u0107a da je uvu\u010den u pacijentovu\ndepresiju ili rezigniranost, svoje osje\u0107anje \u201cpresije prema rezigniraju\u0107em\nraspolo\u017eenju\u201d, mo\u017ee imenovati na kvalitetan na\u010din, konkretizuju\u0107i ga ne\u010dim na\nradnom stolu, a nakon ove intervencije mo\u017ee pokazati interes prema pacijentovim\nrazlozima nastanka takvog osje\u0107aja. <\/p>\n\n\n\n Terapeut\nmo\u017ee usmjeriti svoju aktivnost na prepoznavanje pacijentovih razloga, osje\u0107aje,\npona\u0161anja i testiranja. \u201c\u0160to je ono \u0161to vas \u010dini tako neraspolo\u017eenim? Koje su\none unutarnje i vanjske stvari koje Vas tako inhibiraju? Du\u0161a ni\u0161ta ne radi bez\nrazloga. \u201cMo\u017eda je rije\u010d io izdanim idealima, ili o unutarnjoj zabrani\nisprobavanja ne\u010deg novog. Ove pojedinosti svakako treba dodatno konkretizirati\nu sveobuhvatnom scenskom postavljanju du\u0161evnog krajolika. Ovaj postupak i\nterapeuta i pacijenta osloba\u0111a od presije da se moraju suprostaviti nekoj\nprete\u0107oj opasnosti ili nekom teretu. <\/p>\n\n\n\n Ukoliko se\nna sceni uobli\u010duje bolna te\u0161ko\u0107a \u201cogroman kamen osje\u0107aja krivnje tlaka i gu\u0161i\nsi\u0107u\u0161an self\u201d, stvari pored poruke o patnji i o postojanju bar nekog oblika\nselfa postaju kristalno jasne Ako pacijent na mazohisti\u010dan na\u010din do\u017eivljava\nosje\u0107aj krivnje i vlastitu neuspje\u0161nost, a pri tome se terapeut identificira sa\npacijentovom pa\u0107eni\u010dkom du\u0161om i stalno dolazi u isku\u0161enje konfrontiranja sa\npacijentom isti\u010du\u0107i nesrazmjernost odnosa osej\u0107aja i misli, a pri tome\nprepoznaje u \u010ditavom procesu vlastite osje\u0107aje i potrebu za stalnim\nsuprostavljanjem prema pacijentu (!), terapeut ima mogu\u0107nost sam na sceni\nradnog stola sa pijenosnim predmetima konkretizirati, prvenstveno onaj dio\ndinamike pacijentovih osje\u0107aja i dijelove intrapsihi\u010dkog konflikta koji se\nprenosi na terapijski proces i tako se na empatijski na\u010din mo\u017ee osloboditi od\ntransfernih osje\u0107aja i pritiska.<\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju da\npacijent sa svojim intenzivnim emocijama tijekom terapijskog susreta ne mora\nprihvatiti (Containing) sve pacijentove konflikte izlo\u017eene tijekom susreta,\nnavodi pacijenta da ih konkretizira i postavlja na terapijski stol. Povr\u0161ina\nradnog stola, terapijska scena privremeno postaje i memorijski okvir\nverbaliziranih sadr\u017eaja. Terapeut pomo\u0107u ove metode u funkciji davanja potpore\nili osna\u017eivanja pacijanta rastere\u0107uje sebe od pritiska prihva\u0107anja pacijentove\ndinamike konflikta. U krajnjoj liniji i pacijentu je data podr\u0161ka da se osje\u0107a\nslobodnim. I pacijent i terapeut tijekom efektivnog terapijskog razgovora\npodr\u017eanog s prijenosnim predmetima, za razliku od striktno verbalnog na\u010dina\nrada, \u010desto do\u017eivljavaju ugodnu atmosferu opu\u0161tenosti i igre.<\/p>\n\n\n\n 3. Razli\u010dite\nindikacije za primjenu somato-psihi\u010dke i metaperspektivne simbolizacije kao\nscenske aktivnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Metaperspektivna\nsimbolizacija preko scenske aktivnosti fokusiranjem na pacijentova konfliktna\npolja otkriva njihovo mjesto u sistemskom sklopu cjelovite li\u010dnosti, a\nkonkretizacijom konflikta \u010dini ih metafizi\u010dki vidljivim. Posredstvom ove\naktivnosti pacijent stalno mijenja polo\u017eaj i perspektivu, nakon po\u010detne pozicije\naktera vlastitih konflikata (akter u svojoj ulozi, u zamjeni uloge, ko-akter u\nulozi funkcionalnog samoorganizatora), prelazi u funkcionalnu ulogu promatra\u010da\ni direktora i na kraju se ponovno vra\u0107a u stanje sebstva (Fuhr, usmeno\npriop\u0107enje 1994; Klein 1996.). Ova vrsta rada na sebi u kaoti\u010dnim ili u\nnepreglednim situacijama pobolj\u0161ava pacijentovu uvi\u0111avnost, kompetenciju i\nsposobnost rje\u0161avanja konflikata i djeluje u smjeru rasta i ja\u010danja snaga\nli\u010dnosti. Metaperspektivna simbolizacija kao scenska aktivnost ba\u0161 iz ovih\nrazloga je preporu\u010dljiva kod pacijenata s poreme\u0107ajima ega (bolesti ovisnosti,\ntraumatizirani ili psihoti\u010dni pacijenti), kod narcisti\u010dnih pacijenata, kod\nosoba koji pate od te\u0161ke konfliktuoznosti interpersonalne sfere, kod\ndestruktivnih pacijenata i u slu\u010daju krizne intervencije.<\/p>\n\n\n\n Primjetno je\nda pacijenti sa strukturalnim te\u0161ko\u0107ama (Rudolf 2006.) pri konstruiranju\ndu\u0161evnog krajolika kamen\u010di\u0107e i drvene kocke koriste na manje diferencijalan\nna\u010din. Skloni su da prijenosne predmete biraju na temelju slu\u010dajnog izbora, bez\nobzira na njihovu \u201cporuku\u201d, formu, boju ili veli\u010dinu. (Kl\u00f6pper 2009.,1).\nSimbole jednostavno stavljaju jedan pored drugog u nizu na stolu, ne vode\u0107i\nra\u010duna o tome da osobe koje one simboliziraju u stvarnosti se nalaze na razli\u010ditoj\nudaljenosti ili bliskosti jedno od drugog, da postavljeni simboli na neki na\u010din\nipak odra\u017eavaju odnose u stvarnosti. Primjetno im predstavlja te\u0161ko\u0107u skicirati\nuravnote\u017eenu sliku o formuliranoj temi, da postave realnost na sceni radnog\nstola. Ova relativna nesposobnost omogu\u0107uje terapeutu da u pona\u0161anju pacijenta\nsa strukturalnim promjenama li\u010dnosti neposredno prepozna elemente poreme\u0107aja\nprocesa mentalizacije (poreme\u0107aji funkcionalne samoregulacije i regulacije\nme\u0111uljudskih odnosa koji se javljaju pri radu na konfliktima i pri rje\u0161avanju\nkonflikata do kojih je do\u0161lo zbog neizgra\u0111enosti ili nedovoljno izgra\u0111enosti\nego funkcija. ).<\/p>\n\n\n\n Pacijentovo\nnedovoljno diferencirano pona\u0161anje pri metaperspektivnoj scenskoj aktivnosti\nmo\u017ee nam poslu\u017eiti i kao temelj za dijagnozu, bilo da je rije\u010d o strukturnim\nte\u0161ko\u0107ama li\u010dnosti ili ne. U pogledu terapije naro\u010dito je va\u017eno da na temelju\nneke pacijentove nespretnosti ne proglasimo metodu neodgovaraju\u0107om za\npacijenta, ba\u0161 obrnuto, pacijentima sa strukturalnim te\u0161ko\u0107ama ova metoda mo\u017ee\ni treba poslu\u017eiti kao mogu\u0107nost da u malim koracima nau\u010de simbolizaciju i\nmenatalizaciju svojih te\u0161ko\u0107a. Jako je dirljivo vidjeti s kojom rado\u0161\u0107u i sa\nkojim tihim ponosom pacijenti promatraju konstruirani du\u0161evni a\u017e do kojeg su\ndo\u0161li nakon ulo\u017eenog izuzetnog napora svjesni zna\u010daja ovakve simbolizacije.<\/p>\n\n\n\n Metaperspektivna\nsimbolizacija kao scenska aktivnost veoma op\u0107enito mo\u017ee biti vrlo produktivna\nmetoda u individualnoj terapiji, individualnom savetodavanju, superviziji ili u\nradu na razvoju neke organizacije da se stekne uvid u dinamiku postoje\u0107ih\nkonflikata. Naravno, terapeut ne bi trebalo inicirati konstruiranje du\u0161evnog\nkrajolika na svakom psihoterapijske sastanku. Ali, stalna prisutnost nekoliko\nkamen\u010di\u0107a na radnom stolu mo\u017ee biti produktivna. Kao npr. u slu\u010daju pacijentice\nkoja tijekom terapijskog razgovora stalno ska\u010de s teme na temu bez toga da bi\nbilo koju nakon dvadesetominutnog razgovora konkertizirala, imenovala ili\nsimbolizirala kamen\u010di\u0107ima na povr\u0161ini radnog stola. Na kraju terapijskog\nsastanka ona bi se \u010dak mogla i po\u017ealiti \u201cda nije ni bila u prilici ispri\u010dati\nnajzna\u010dajniju temu \/ te\u0161ko\u0107u\u201d, tada bi terapeut mogao staviti kamen ispod stola\ns napomenom: \u201cOvo je tema koju do kraja na\u0161eg dana\u0161njeg susreta vjerojatno\nne\u0107ete mo\u0107i ispri\u010dati \u201c.<\/p>\n\n\n\n Metaperspektivna\nsimbolizacija kao scenski pristup je primjenjiva iu grupnom radu. Direktor\nnakon zavr\u0161etka uvodnog dijela u grupi sa metadonskom ovisno\u0161\u0107u mogao bi\nsimbolizirati \u201ctri navedena konflikta \/ teme\u201d sa tri kamen\u010di\u0107a razli\u010dite boje\nkoje bi polo\u017eio u centar kruga imenuju\u0107i njihove najbitnije odlike. Postupak\nmo\u017ee pomo\u0107i u strukturiranju dosada\u0161njih do\u017eivljaja i pri usmjeravanju pravca\nnarednih aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n I pored\n\u0161iroke primjene ove metode tijekom dublje psihoterapije neovisno od osnovnog poreme\u0107aja,\nnaj\u010de\u0161\u0107e bi bilo po\u017eeljno da se naizmjeni\u010dno koriste mogu\u0107nosti koje proizlaze\niz pomo\u0107i prijenosnih predmeta na sceni radnog stola i na somato-psihi\u010dkoj\nsceni terapijskog prostora. Ovaj princip je va\u017ee\u0107i i u terapiji izra\u017eenih\nte\u0161ko\u0107a samoregulacije, kod psihoti\u010dnih bolesnika i kod poreme\u0107aja pra\u0107enih\ndisocijativnim izmjenama, kada su integrativni procesi (\u0161to je ostvarivo samo\nuz pomo\u0107 opa\u017eanja ste\u010denog pokretom tijekom tjelesne aktivnosti) \u010desto\nzamijenjeni sa kognitivnim asocijacijama. <\/p>\n\n\n\n Pri somato-psihi\u010dkoj\nscenskoj aktivnosti pacijent pored emocionalnih i kognitivnih do\u017eivljaja,\nupu\u0161taju\u0107i se u tjelesnu akciju, neposredno otvara memorijske \u201cprograme\u201d\ntjelesno somatskih do\u017eivljaja i istovremeno \u0161irom otvara vrata i integrativnim\nprocesima. Primjena somato-psihi\u010dke scenske aktivnosti je pogodna kod terapije\nkonflikata gdje se \u017eeli posti\u0107i da pacijent uspostavi adekvatan kontakt i odnos\nu nekoj novoj vezi, u novom odnosu, ili kod pacijenata kod kojih je terapijski\ncilj uspostavljanje novog uravnote\u017eenijeg odnosa izme\u0111u stupnja\nsamoaktualizacije i adaptacije u nekoj postojanoj, dugotrajnoj vezi. Postizanje\novog cilja zahtijeva da se iznova uo\u010de razlike izme\u0111u situativne uloge i\nsomatske samopercepcije i izme\u0111u tjelesne akcije i pona\u0161anja. Stjecanje povratnih\ninformacija i iskustava o razlikama izme\u0111u uloge i samopercepcije posredstvom\nmetode metaperspektivne simbolizacije je te\u0161ko ostvarivo i samo je posredno\nmogu\u0107e. Primjena ovih metoda u psihoterapijske procesu s obzirom na to\u010dku\npolazi\u0161ta i na univerzalne principe u terapijskom odnosu u nekim slu\u010dajevima\nopravdava primjenu somato-psihi\u010dke metode, a u drugim slu\u010dajevima primjenu\nscenske aktivnosti pomo\u0107u metaperspektivne simbolizacije. Su\u0161tinska\nkarakteristika i jedne i druge metode je primjena psihodrame svojstvenih\ntehnika i kreativna igra.<\/p>\n\n\n\n 4. Uredenje\npsihodramsko-psihoterapijskog prostora<\/strong><\/p>\n\n\n\n Iz\nrazli\u010ditih indikacija za primjenu somato-psihi\u010dke i metaperspektivne\nsimbolizacije kao scenske aktivnosti, proizlazi i zaklju\u010dak glede ure\u0111enja\npsihodramskog radnog prostora. Preporu\u010dljivo je, (Fuhr 2005.) na temelju\nvi\u0161egodi\u0161nje psihodramsko-psihoterapijske prakse u radu s pacijentima s te\u0161kim\ni dubokim psihopatolo\u0161kim izmjenama, da se u ordinaciji odvoji poseban scenski\nprostor za rad na temelju somato-psihi\u010dkog pristupa koji treba ozna\u010diti s\npolo\u017eenim tepihom, na koji \u0107e staviti nekoliko praznih stolica. <\/p>\n\n\n\n Pored toga,\nbilo bi po\u017eeljno, da u istoj prostoriji bude opremljen i poseban stol za\nmetaperspektivnu scensku aktivnost. Ukoliko se za to poka\u017ee opravdana potreba\nmogu se naizmjeni\u010dno koristiti oba mjesta za psihodramski rad \u010dak i u okviru\njednog psihoterapijskog tretmana. Fuhr je scenski prostor na radnom stolu\ndopunio s jo\u0161 jednom metapozicijom koja se nalazi na ve\u0107oj visini, ta pozicija\nje na prozorskoj okapnici koja je vi\u0161a od radnog stola. Pacijenti koji pate u\nod te\u0161kih strukturalnih poreme\u0107aja ili od posljedice te\u0161ke traumatizacije na\ntemelju terapeutovih uputa sebe mogu simbolizirati i sa polo\u017eenim kamenom na\nokapnici da bi zauzeli novu metapoziciju u odnosu na izgra\u0111eni du\u0161evni pejza\u017e\nna radnom stolu. Pokrenut iz ove prijeko potrebne sigurne udaljenosti pacijentu\n\u0107e biti lak\u0161e pomo\u0107u prijenosnih predmeta na sceni radnog stola ispri\u010da svoj\n\u017eivotni put i pre\u017eivljene traume i da izlo\u017eene detalje razvije do uskla\u0111ene\nfunkcionalne cjeline.<\/p>\n\n\n\n Dopune :<\/strong><\/p>\n\n\n\n Maksimalizacija\nsimbola<\/strong><\/p>\n\n\n\n 1. Da bismo\nu posljednjoj tre\u0107ini terapijskog susreta bili uspje\u0161ni u terapijskim\nintrevencije, potrebno je poduzeti neke izmjene u postavljenoj konstrukciji,\nizmjenom nekog detalja, uvo\u0111enjem i imenovanjem alternativnog Ja-kamena,\nzamjenom nekog detalja ili konkretizacijom i vizualizacijom neke pacijentove\nprevisoke aspiracije. U sklopu ove terapijske intervencije terapeut\neksperimentira sa zamjenom nekog kamena. Ova intervencija mo\u017ee imati dvije\nposljedice:<\/p>\n\n\n\n A. Terapeut\nprepoznaje prisutnost nekog osje\u0107aja (strah, osje\u0107aj krivnje) ili dimenzije\nneke opsesivno-kompulzivne radnje smatraju\u0107i ih opravdanim. Pacijent nakon toga\nvi\u0161e ne mora stalno tra\u017ei opravdanje ili da se bori za priznavanje i\nprihva\u0107anje patnji i postupaka. Terapeut ovom intervencijom relativizira\nemocionalnu, egzistencijalnu i spiritualnu dimenziju pacijentovog odnosa prema\nidealiziranom partneru. Pacijent kona\u010dno mo\u017ee prihvatiti svoj identitet i\nulogu, dopu\u0161taju\u0107i sebi novu alternativu, druga\u010diji odnos koji ga vodi prema\ndo\u017eivljaju potpune slobode. Terapeut je izbjegao negativisti\u010dku poziciju i\nsuprotstavljanje, a konflikt ovako ponovno postaje pacijentov intrapsihi\u010dki\nkonflikt.<\/p>\n\n\n\n B. Ako su\npacijenti zahtjevi i aspiracije prema vlastitom postignu\u0107u toliko visoki (kao\nEiffelov toranj, za\u0161to da ne?), A, posljedica konkretizacije i maksimalizacije\npacijentovih osje\u0107aja je da terapeut odjednom ne razumije za\u0161to su ove\nnorme tako visoke i za\u0161to su va\u017ee\u0107e samo i izri\u010dito za pacijenta, ali bi volio\nznati (!) i naravno postavlja pitanja. Nakon toga \u0161to se pacijent usuglasio da\nispred manjeg kamen\u010di\u0107a koji simbolizira pacijentovo Ja terapeut polo\u017ei ogroman\nkamen ili ko\u0161aru za sme\u0107e, on dolazi u poziciju da dodatno obja\u0161njava sebi i\nterapeutu. Izbjegavanjem osobne konfrontacije, uvo\u0111enjem grotesknog\npretjerivanja, pacijent je prinu\u0111en tra\u017eiti dodatnu motivaciju na meta-razini.<\/p>\n\n\n\n Literatura<\/strong> Materijal sa\nstru\u010dnog usavr\u0161avanja R. T. Kr\u00fcger\n(neobjavljen rukopis iz 2006., odnosno dopunjeni \u010dlanak iz 2005.): Szenenaufbau\nund Aufstellungsarbeit, Praxis und Theorie, Variationen und Indikationen im\nGruppensetting und in der Einzelarbeit ( Scenski rad, postavljanje na scenu,\nteorija i praksa, varijacije i indikacije za grupni rad i za individualni\ntretman). Zeitschrift f\u00fcr Psychodrama und Soziometrie 4, S. 249-274<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Individualna psihodrama R. T. Kr\u00fcger Metaperspektivna simbolizacija kao scenska psihodramska aktivnost Rezime Do\u017eivljaji tokom psihodramskih susreta na specifi\u010dan i diferencijalan na\u010din aktiviraju ljudsku kreativnost, poma\u017eu\u0107i…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"nf_dc_page":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-663","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-modaliteti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/663","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=663"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/663\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":664,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/663\/revisions\/664"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=663"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=663"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/upsi.hr\/staging\/8357\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=663"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nZbog razli\u010ditih efekata i razli\u010ditih indikacija bitno je da se u psihodrami\nrazlikuje somato-psihi\u010dki scenska aktivnost od metaperspektivne simbolizacije\nkao terapijske aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n
\nU somato-psihi\u010dkoj scenskoj aktivnosti protagonist uklju\u010duje sva svoja\nosjetila, kre\u0107e se u prostoru, vidi, \u010duje i govori. <\/p>\n\n\n\n
\nSomato-psihi\u010dka scenska aktivnost konstantno pobolj\u0161ava i razvija ravnote\u017eu\nme\u0111u ulogama i selfom u odnosu na cjeloviti sistem pona\u0161anja. Istovremeno\naktivira, diferencira i upotpunjuje misaone i senzorne kanale i pona\u0161anja.\n(Ciompi 2004, 215.o.). Zbog ovog je somato-psihi\u010dka scenska aktivnost najbolja\nmetoda za rad sa konfliktima koja proizilaze iz domena adaptacije u me\u0111uljudskim\nodnosima i samoaktualizaciji, odnosno, kod svih onih koji pate od depresivne\nneuroze, produ\u017eenog stanja \u017ealosti ili konflikta odvajanja (Kr\u00fcger 2003.). <\/p>\n\n\n\n
\nMetaperspektivna simbolizacija kao oblik scenske aktivnosti je klasi\u010dan oblik\nindividualnog terapijskog rada. Zadnjih 20 godina u razvoju psihodrame na\nnjema\u010dkom govornom podru\u010dju zbog uticaja op\u0107edru\u0161tvenih doga\u0111aja prime\u0107uje se\ntendencija smanjenja grupnog oblika rada i sve ve\u0107e prisustvo individualnog\ntretmana. <\/p>\n\n\n\n
\nPri metaperspektivnoj simbolizaciji u scenskoj aktivnosti protagonist svoje\nintrapsihi\u010dke procese projektira na scenu radnog stola i tamo ih konkretizuje\nkoriste\u0107i kamen\u010di\u0107e i drvene kocke. Tijekom terapijskog susreta ovaj proces\nmo\u017ee poprimiti poseban vizuelni efekt, preobraziti u cjeloviti du\u0161evni pejsa\u017e.\nSve ono \u0161to je tijekom terapijskog susreta izlo\u017eeno u terapijskom razgovoru,\nnakon verbalizacije jedino je dostupno dodatnim aktiviranjem memorije, me\u0111utim,\npomo\u0107u prijenosnih predmeta, (Rojas-Bermudez 2003, 332 kk.) postavljenih u\nsimboli\u010dnoj formi na sceni radnog stola, postaje vidljivo i poprima konkretnu\nformu. Tako se vrijeme pretvara u prostor. \u0160to je terapijski razgovor du\u017ei s\ntim je prostorna konstrukcija \u2013 du\u0161evni pejsa\u017e kompleksniji.<\/p>\n\n\n\n
\nU terapiji psihotraume jedan kamen mo\u017ee predstavljati \u201e li\u010dnost sa traumati\u010dnim\niskustvom\u201d, a drugi kamen \u201e kompetentnu li\u010dnost\u201d. Kod psihoze jedan kamen za\n\u201eli\u010dnost sa svakida\u0161njim, dnevnim iskustvima\u201d, drugi kamen predstavlja \u201eli\u010dnost\nsa halucinogenim\u201d do\u017eivljajima. Kod stanja patolo\u0161ke ovisnosti jedan kamen za\n\u201cfunkcionalnu privatnost\u201c, drugi kamen za simbolizaciju li\u010dnosti pod uticajem\n\u201epatolo\u0161ke ovisnosti\u201c (Kr\u00fcger 2004, 170. ). <\/p>\n\n\n\n
\nCiompi, L. (2004): Die emotionalen Grundlagen des Denkens. G\u00f6ttingen,\nVandenhoeck & Ruprecht (3. Aufl.)
\nFuhr, U. (2005): Die wahre Szene erschlie\u00dfen. Von der Szenenrekonstruktion\ndurch Perspektivwechsel zur Neukonstruktion der wahren Szene. Zeitschrift f\u00fcr\nPsychodrama und Soziometrie 4, S. 275-284
\nHolmes, P. (1992): The inner world outside. Object Relations Theory and\nPsychodrama. London, Routledge
\nH\u00fcther, Gerald (2004): Die Macht der inneren Bilder. Wie Visionen das Gehirn,\nden Menschen und die Welt ver\u00e4ndern. G\u00f6ttingen. Vandenhoeck & Ruprecht
\nKlein, U. (1996): Rollenkategorien menschlichen Handelns. ein Beitrag zur\nHandlungs- und Rollentheorie im Psychodrama. Psychodrama 9, S. 145-166
\nKl\u00f6pper, Michael (2009): Symbolisieren, Mentalisieren, Repr\u00e4sentieren als\ntherapeutischer Prozess. Vortrag anl\u00e4sslich der Psychotherapiewoche Langeoog\n2009, unver\u00f6ffentlichtes Manuskript
\nKr\u00fcger, R.T. (2001): Psychodrama in der Behandlung von psychotisch erkrankten\nMenschen \u2013 Praxis und Theorie. Gruppenpsychotherapie und Gruppendynamik 17, S.\n254-273
\nKr\u00fcger, R.T. (2003): Indikationen und Kontraindikationen f\u00fcr den Rollentausch\nin der psychodramatischen Psychotherapie. Zeitschrift f\u00fcr Psychodrama und\nSoziometrie 2, S. 91-115
\nKr\u00fcger, R. T. (2004): Zwei Seelen in der Brust haben \u2013 Theorie und Praxis der\nst\u00f6rungsspezifischen Psychodramatherapie mit suchtkranken Menschen. Zeitschrift\nf\u00fcr Psychodrama und Soziometrie 3, S. 161-194
\nMoreno, J.L. (1974): Die Grundlagen der Soziometrie. Wege zur Neuordnung der\nGesellschaft. Opladen. Leske & Budrich (3. Aufl.); (zuerst \u201eWho shall\nsurvive? A new approach to the problem of human interrelations\u201c, Washington,\nC.C.: Nervous and Mental Disease Publishing Company, 1934)
\nPruckner, H. (2004) : Arbeit mit intermedi\u00e4ren und intraintermedi\u00e4ren Objekten.\nIn: F\u00fcrst, J., Ottomeyer, K., Pruckner, H. (Hrsg.): Psychodrama-Therapie.\nFakultas, Wien, S. 266-278
\nRojas-Bermud\u00e9z, J. (2003): Y de las hicieron instrumentos. Vom Gegenstand zum\nInstrument. Das intermedi\u00e4re und das intraintermedi\u00e4re Objekt im Psychodrama.\nZeitschrift f\u00fcr Psychodrama und Soziometrie. S.331-350
\nRoth, G. (2001): F\u00fchlen, Denken, Handeln. Wie das Gehirn unser Verhalten\nsteuert. Frankfurt a. M., Suhrkamp
\nRudolf, G. 2006): Strukturbezogene Psychotherapie. Leitfaden zur\npsychodynamischen Therapie struktureller St\u00f6rungen. Schattauer, Stuttgart
\nVon Ameln, F. (2004): Instrumente des Psychodramas. In: von Ameln, F.,\nGerstmann, R., Kramer, J. (2004)(Hrsg.): Psychodrama. Springer, Berlin\nHeidelberg, S. 17-24<\/p>\n\n\n\n
\nPsihodrama u Individualnoj psihoterapiji<\/strong>
\nBudimpe\u0161ta, studeni 2009 \u2013 o\u017eujak 2011<\/p>\n\n\n\n