Katatimska imaginativna psihoterapija (KIP)
Katatimska imaginativna psihoterapija je utemeljena 50-ih godina, kao znanstveno utemeljena suportivna i psihoterapijska metoda, zahvaljujući istraživačkom radu Hans Carl Leuner-a. Izraz katatimska označava proces simboličke projekcije emocionalnih doživljaja podstaknutih visoko afektivnim nesvjesnim sadržajima. Imaginacija se odnosi na terapijskim ciljem izazvanu, upravljanu i praćenu regresiju i na vizulizaciju doživljaja. Imaginativni sadržaji podliježu inerciji samostalnih zakonitosti, te stvoreni imaginativno vizualni doživljaji su realtivno neovisni od ref1ektivnog testiranja i od voljnih procesa. KIP se ostvaruje u stanju psihofiziološke opuštenosti, koju inače doživljavamo tijekom ulaska u san ili pri buđenju. Inducirano stanje izmijenjene svijesti slabi utjecaj obrambenih mehanizama i cenzure, tako da je metoda uspješna i sa sadržajima koji se teško verbalizirati. Drugim metodama teško dostupni sadržaji, kao što su snovi, slobodne asocijacije, odnosno traumatski i emocionalni doživljaji potisnuti djelovanjem obrambenih mehanizama pristupačni su KIP-u.
Mjesto KIP-a kao psihoterapijskog modaliteta je između play terapije i verbalne terapije. Ona je uspješna i pogodna za psihoterapiju djece starijeg školskog uzrasta i adolescenata iz više razloga. Prvenstveno zbog prednosti metodologije rada “s” i “na” simbolima, koja pored pozitivnog terapijskog efekta sprječava preranu i nepripremljenu konfrontaciju, intelektualizaciju vlastitih konflikata i emocionalnih teškoća. Ispoljena projektivna energija simboličkog sadržaja u imaginiranoj vizualizaciji čini KIP efikasnom u intervenciji u kriznim stanjima iu kratkom psihoterepijskom setingu.
Terapijski se proces tijekom katatimske imaginativne psihoterapije ostvaruje na dvije razine. Prvi nivo je rezultat imaginacije i odnosi se na rad sa simbolima, koji predstavljaju odraz simboličkog izražavanja primarnih procesa. Imaginirane slike odražavaju strukturu konflikata, konstelaciju afekata, kao i unutarnje objekte i modele objektnih odnosa. Tako rad na simbolima s ciljem njihove izmjene istovremeno predstavlja i rad na primarnom nivou ličnosti, rad s nesvjesnim sadržajima.
Rad na sekundarnom nivou se ostvaruje eksploracijom i verbalizacijom simboličnih, imaginiranih sadržaja. Zahvaljujući ovom svojstu, KIP omogućuje da sadržaji koji su inicirani nesvjesnom tematikom budu dostupni i izmjenama preko kognitivnih procesa.
Rad “sa” i
“na” simbolima kao i mogućnost elaboracije konflikata i na primarnom i na
sekundarnom nivou omogućuje korekciju i rad na emocionalnim deficitima nastalim
u vrlo ranom periodu djetinjstva, te snažno pridonosi rastu i razvoju ličnosti.
KIP se lako i učinkovito kombinira sa art i kreativnim terapijama poput crteža,
igrom i animacijom lutaka. Imaginarni sadržaji tijekom KIP-a mogu značajno
dinamizirati tijek ovih terapijskih modaliteta.
Metodološki KIP se dijeli na bazični, napredni i viši stupanj. Svaka terapijska razina podrazumijeva rad sa specifičnim motivima, drugačiji način vođenja terapije te sadržajno različitu vrstu terapijskih intervencija. Motivi bazičnog stupnja prilagođeni su preedipalnoj fazi razvoja ličnosti.
Osnovni motivi i incirani sadržaji imaginacije bazičnog stupnja su: livada, rijeka, brdo, kuća i šuma. Terapijske intervencije i ciljevi bazičnog stupnja su susret, kontakt, prihvaćanje, pomirenje sa često intenzivnim emocionalnim sadržajima osnovnih konflikata prikazanih u simboličnim sadržajima vizualiziranih slika.